Diljem Europe interes javnih politika za stariju radnu snagu povećan je posljednjih petnaestak godina, najviše radi ekonomskih i društvenih pritisaka povećanja prosječne životne dobi i smanjenja prirodnog prirasta. Prema ishodima javnih politika radnici će morati raditi duže i kasnije odlaziti u mirovinu kako bi se smanjili pritisci na mirovinski sustav i ostale javne usluge. Starenje radne snage ključan je problem u svim zemljama članicama, od kojih mnoge provode reforme koje potiču rad u starijoj dobi. Štoviše, očekuje se da će razina samozaposlenosti starijih osoba povećati tijekom sljedećih deset godina. Kako bi se starije osobe potaknulo da obnove svoja znanja i vještine potrebne su aktivnosti i intervencije koje će im pomoći da se uključe a) na tržištu kao poduzetnici, i b) s dodatnim obrazovnim vještinama koji će ojačati njihovu zapošljivost prema i gospodarskim i osobnim potrebama. „Ne raditi ništa oslabilo bi sposobnost EU da sustigne buduće potrebe sve starije populacije.“
Spajanje verziranih partnera na području poduzetničke podrške, s iskustvom razvoja obuka i materijala, može se provesti samo na transnacionalnoj razini. Različiti pristupi koji se provode u zemljama sudionicama osigurat će konkretnu osnovu rada i omogućiti prekograničnu razmjenu znanja i iskustva.
